Dosadašnja izdanja BUBAdeSTRUKTOR BUBAdeSTRUKTOR zavičajni je roman s krimi-elementima što obuhvaća zbivanja viđena kroz faktografsku i  fikcijsku vizuru  glavnoga lika, i to od njegova djetinjstva i odrastanja do mladenaštva – kroz razdoblje  Domovinskog rata i nakon njega -  te  sazrijevanja što se tijekom pripovijedanja neumitno približava, bilo ono –  to sazrijevanje – više ili manje željeno. Neizbježno jest.  Suočavanje s više razina stvarnosti, od zaljubljivanja do  spoznaja o crno-bijelim i sivim stranama svakodnevice, pospješuje to  sazrijevanje glavnog protagonista. Ipak,  ljubav i prijateljstvo glavne su odrednice ove proze. - Da bismo sačinili svijet – treba nam sve; i dobro i loše, - može se reći, parafrazirajući francusku poslovicu a  ilustrirajući temeljne  poruke romana BUBAdeDESTRUKTOR…  PONOĆNI CARPACCIO Nakon što je u romanu "Izbriši onu poruku, molim te!" kušao artikulirati potragu za vlastitim identitetom kroz   egzistencijal-teme (…), Franjo Deranja novim romanom "Ponoćni carpaccio" ponovno zadire u istovrsnu temu  ali, ovoga  puta, mijenja pripovjedačku optiku na razini pripovjedačke arhitekture, predstavljajući se kao onaj  koji se sklanja pred  događajem (tj. samo svjedoči o rečenome), ne utječući na moguće ishode, pod motom:  Stvarnost je maštovitija i od  najzaigranije imaginacije.    …Autor vješto nagovješćuje mučninu i tragiku (…) podastirući nam sličicu poput Kafkina Umjetnika u  gladovanju.  … Slikovita i sjajno artikulirana parabola. Tako babica Stana mitski natkriljuje (…) cijeli roman, te cijelu  pripovijest i sve sudbine drži pod svojim skutima.  SLUČAJ ADMIRALA ŠIMIĆA Franjo Deranja: Slučaj admirala Petra Šimića (1932.- 1990.) – Strogo povjerljivo (tvrde korice, 60 str./publicistika-biografska proza)   … S pravom autor F. Deranja smatra da bi P. Šimić bio prešao na hrvatsku stranu u opravdanome  obrambenome Domovinskome  ratu, dakle da je ipak utjecao na njegove početke. Dakako, sloboda je bila u  prvome planu, pa tako i nacionalna, a nju je Petar  Šimić napose visoko cijenio. S obzirom na to da je najprije  ratom ugrožena slovenska nacionalna sloboda, a potom i hrvatska –  možda zaista imaju pravo oni koji  smatraju da je i zbog rečenoga kao jedan od najutjecajnijih vojnika i političara zauvijek bio  uklonjen već u  samome početku kretanja u rat? A sve je to i drugo razvidno iz ove knjige Franje Deranja… (iz Pogovora;   akademik dr.sc. Petar Strčić) KRICI S ATLANTIDE Na početku ove knjige, u tekstu Utopija anakronizma, njegov autor Franjo Deranja govori o dijagonalnom  čitanju. Misli on na  površno čitanje nekoga teksta, 'čitanje s prečicama', brzo čitanje koje se zaustavlja  nasumce na pojedinim dijelovima koji se  onda pretvaraju u 'globalni' dojam o cjelini. Međutim, za recenzenta  je (drugačije) dijagonalno čitanje nužno, budući da se ono  razlikuje od doslovnog, poprijekog čitanja.  Recenzent ili kritičar pomno čita tekst kako bi izlučio nekoliko 'dijagonalnih' značajki  knjige što će na određen  način uputiti na mogućnost njenog problemskog predstavljanja. Da se poslužim autorovom zgodnom   dosjetkom o zidu i Zidu , u našem slučaju zid je Deranjin pripovjedački rukopis a Zid su osnovne, 'dijagonalne',  značajke koje  uočavamo u tome tekstu, budući da ih je sve nemoguće raspraviti, osobine dijelova zida čine  Zid.  SALONSKI PILKO Knjiga Salonski pilko sadrži dvadeset priča na ukupno 163 stranice, a podnaslovljena je i kao Proricanje  prošlosti  –  eliksir vječite ludosti. …Osobno volim nedisciplinirane knjige, no znam da ih (prosječni) čitatelji ne vole!  …Deranja je oduvijek iskakao, poput derana koji mora zakoračiti u lokvu – iako su mu svi rekli da je zaobiđe!   …Franjo Deranja zna da je Deset zapovjedi isklesano negdje u Novom Vinodolskom i on ih pokušava pronaći  svojim prodornim, duhovitim, sentimentalnim i ciničnim pričama…    …Nije sve na Kajmanskim otocima, ponešto je i u njegovoj knjizi Salonski pilko        Igor Žic (iz Pogovora)  IZBRIŠI ONU PORUKU, MOLIM TE  IZBRIŠI ONU PORUKU, MOLIM TE! (Glosa-Rijeka, 2012.) - nova je knjiga ovog autora tiskana na 280  stranica a govori o tome kako „Sve je u ravnoteži. Ravnoteža je u svemu. Ništa nije neovisno. Sve je  povezano; sve je u dijeljenju…“. - Ono čime su prethodne proze imale dozu  m o d e r n o s t i  nije pripovjedački stil, koji je u osnovi   k l a s i č  an, (…) već pristup i karakterizacija pojedinih likova (…), - iz recenzije Zorana Kršula („Amblematski antijunak“)    SIMULTANKA MALOG MOJSIJA SIMULTANKA MALOG MOJSIJA; nakladnik: GLOSA, Rijeka-Novi Vinodolski, 2010.; za nakladnika Ksenija  Čulina, urednik: Josip Žgaljić; naslovnica: Jasminka Maržić-Kazazi; recenzentica: Ljerka Car Matutinović ...Tu  potragu za sadašnjošću s ciljem da se obuhvati istina nekoga određenoga egzistencijalnog trenutka, neke  specifične aure bivstvovanja, autor Franjo Deranja strukturirao je u dvanaest sadržajno obogaćenih  stavaka…Stvarnost zaustavljenog trenutka sadašnjosti postaje simbolično - jučer…Jer, Kronos je - neumoljiv! SREĆE NEMA DRUGDJE Nastavak je vodio do treće knjige u trilogiji SREĆE NEMA DRUGDJE koja je nastala više spontano nego  smišljeno (premda nisam  radio nepromišljeno).    Ovo je treća u trilogiji što bi se prema njihovu zajedničkom naslovljavanju mogla krstiti kao DIOBA JEDINE  SREĆE.  Podijelimo smiješak i osmijeh, podijelimo malo onoga čega imamo dovoljno, a pokatkad i malo  previše, pa to umnožimo u  zajedništvu s drugima. Zvuči pomalo (pa, možda, i previše) idealistički, ali  funkcionira, vidjet ćete.   I, ne pitajte zašto nešto funkcionira, ako funkcionira!? Prihvatite takav način. Način  života. Život u zajedništvu s ljudima. Sa  životom.    Život je čudo! Vjerujte! Nemojte provjeravati! Ljubav je – još veće!!! Čudo! Vjerujte i – provjeravajte!!! JEDINE DVIJE TREĆINE  Kako se verbalno obračunati?! Pa, još, k tome, s ratom?! Pokušajte to, primjerice, verbalizirati. A potom i zapisati.   Tako dolazim do dvadeset priča o dvadeset godina, ali se tu razračunavam i računam s vremenom i neumitnim  protjecanjem  života, pogotovo u tih nekih i posve određenih dvadeset godina.  I, eto ti ih: JEDINE DVIJE TREĆINE    DIOBA NARANČE Gubitak prijatelja, kada se već znalo da će izgubiti borbu s opakom bolešću, potaknuo me je na pisanje (još  jedan način borbe i  nastojanja da se othrvamo…), pa je te iste 2007. godine došla na svijet knjiga pod  naslovom: OMEGA SINDROM.  Učinio sam nešto što se u ovakvom načinu borbe za (boljim – ishodom, ili  životom) i borbe protiv (lošega) zaista može, pa sam  prijatelja sačuvao od lošeg epiloga, ali je iz života otišao  drugi moj (anti)junak PUP STOLISNIKA Godinu dana kasnije slijedi PUP STOLISNIKA, kojim sam se želio okušati u nekim formama u kojima to malo  tko nastoji danas  činiti (a to su pjesme u prozi i minijature, te sonetni vijenac), međutim ako ga se ne otvori  ostat će i dalje samo pup (osim toga  propuštate prigodu vidjeti pravu likovnu izložbu akademskog slikara Ivana  Balaževića koji je ovu knjigu (koja ujedno ima i točno  stotinu stranica) učinio meni još dražom (a draga mi je  svaka knjiga, svaka dobra knjiga, što znači da ne mora biti moja(?!) ODRASTANJE Nakon svakodnevnog pisanja u novinarskom angažmanu, svakodnevno nalazim vremena i za odmor od  pisanja, i to u – pisanju.  Recite da je to normalno (?!), i to recite brzo, bez mnogo razmišljanja! Očito u  nekakvom drugačijem pisanju, pomislit će netko  (pametno), ali počesto ne vidim da se to mnogo razlikuje od  onog prvog pisanja…  Pišem da bih se othrvao koječemu i mnogočemu. Pisanje kao bijeg (od stvarnosti i prema nekoj drugoj, ili,  pravoj – stvarnosti) ili  pisanje kao način života. Ali ne treba misliti da ne umijem ništa drugo nego samo pisati.  Umijem ponešto i reći (s obzirom na to  da radim na radiju, a radio nije samo svirka, ili ne bi smio biti samo to),  a umijem pokatkad i ponešto izbrisati (pa i malo zbrisati,  od te iste (ne)stvarnosti). No, no, ništa strašno.  Zahvaljujući supruzi Jadranki koja je spasila od tog istog brisanja ili  (samo)uništenja čitavo mnoštvo stihova i  bilježaka (dakako, najviše onih iz doba pred-života, a to znači iz vremena kada još  nisam počeo pisati  zaozbiljno) objavio sam (službeni) prvijenac pod naslovom ODRASTANJE, bilješke & stihovi (2006.).  Sunakladnici su Gradska knjižnica Crikvenica i Narodna čitaonica i knjižnica Novi Vinodolski Nakladnik svih spomenutih izdanja je GLOSA d.o.o. Rijeka  Franjo Deranja 2020 Knjiga riječkog novinara i pisca Franje Deranje pod naslovom “Tunin poučak” (naklada Kvarner, Novi Vinodolski - Rijeka, 2018.). Pripovjedačko polazište autor uzima određujući nekoliko uporišnih točaka, koje su samo  naizgled neovisne. U nastavku tijeka radnje likovi se susreću, a sudbine isprepleću. Središnji lik, Fortunato   (ForTUNAto...Tuna...”Tunin poučak”) dijete je začeto u (Domovinskom) ratu, u događaju koji će obilježiti njegov  i životne puteve nekoliko likova. Odrastanje u obitelji koja biološki nije njegova ali ga prihvaća a kasnije i on nju  te traganje za identitetskim odrednicama (dva su dana u životu najvažnija: dan kad si se rodio i dan kad  spoznaš zašto si se rodio ovdje se proširuje i pitanjem: kako si se rodio?!) ispunjava glavninu pripovjedačkog  diskursa... TUNIN POUČAK U novoj knjizi, Snoviđenja u nesanici – ispovijest marginalca, monodrama (Naklada Kvarner d.o.o., 2019.), riječ je o junaštvu malih ljudi, o herojstvu s drugačijeg motrišta, a vrijeme zbivanja je Domovinski rat i razdoblje nedugo nakon toga. … Prema svemu sudeći, taj naš jedini susret i svojevrsna ispovijest bila mu je očito potrebna, ali i dovoljna. Verbalizacija određene traume počesto je dobar put prema rješenju problema i izlasku iz eventualnog kriznog stanja. Pretpostavljam da je slušajući sebe, a ne mene, jer nisam ni dospio reagirati na njegovo iznošenje pojedinosti o tome što je sve doživio, došao do zaključka kako se ni po čemu ne izdvaja od većine pojedinaca koji su prošli sličan put. Ujedno, treba reći, da je njegovo iskustvo  ipak pomalo jedinstveno. (…) SNOVIĐENJA U NESANICI